ŽENA MOGA MUŽA

5.00 out of 5 based on 1 customer rating
(1 customer review )

99,90 Kn

 

Dvosmjerne brutalno iskrene ispovijedi, koje u svojim meandrima čitatelja na trenutke dovode gotovo do fizičkog osjećaja bola.

 

Opis proizvoda

 

ALTRUIZAM KROZ ŽENSKE TRAGEDIJE

Koliko god se kitili altruizmom, dičili njime kao civilizacijskom tekovinom, koliko god to odbijali priznati: rijetko (gotovo nikada) ne mislimo na druge. Uvijek vidimo sebe: svoju bol, radost, tugu, patnju. O drugima sudimo, osuđujemo, olako odbacujemo kao predmete koji ukaljali su se padom u moralno blato – kako već volimo nazivati dojmove o drugima koje stekli smo kroz krnje priče drugih o tim drugima.
Između nas (u prvom planu) i drugih koji u kadar ulaze samo ako nas okrznu, ako se s njima izravno sudarimo ili im poletimo u zagrljaj, uvijek je prazan prostor nalik ničijoj zemlji na porubu bojišnice. Rijetko razmišljamo o tom prostoru nastanjenom ničim – samo općim mjestima vezanim uz razinu ljepote i reputaciju.
Tanja Belobrajdić, međutim, na prvi pogled nehajno i ovlaš, a opet tako prokleto precizno i oštro, kao da se igra akupunkture na neuralgičnim točkama međuljudskosti zabija pero u najbolnije, nevjerojatno najsvakodnevnije, sagledava traumu – zvanu raskol braka – sjekirom treće osobe. Ona za stol u birtiji, u personifikaciji javnoga sa svirepo oštrim jezikom postavlja dvije žene: bivšu i sadašnju, gnjevnu i povrijeđenu postavlja pred kurvetinu koja joj je otela muža.
Njezin roman istodobno je, u svojim ich-formama (valjda najbolnijima od svih), ispovijed, monolog, dijalog, isprika, optužba, kaleidoskopsko sagledavanje svega sa svih strana, iz svih rakursa.
Sve se tu postavlja na mjesto, a opet zbunjuje kao vrtuljak koji nagoni na povraćanje.
Neočekivano: dolazimo do točke bez krivca, do točke u kojoj svi pate, u kojoj se sve opravdava, a opet ništa nema opravdanja. Sve se razmotava i biva jasno kao dan: svi smo i krivi i nevini. Krivi u onoliko koliko srljamo, nevini onoliko koliko su nas duboko zapljusnule tragedije kojima nismo kumovali, tragedije poput rata koji nas je ostavio same, prognane, obeščašćene, zatočene u nekom naručju zbog kojeg – poput ukleta Holanđanina – bezuspješno tragamo za izgubljenim koje je uvijek neponovljivo.
Tanja Belobrajdić je baš tu sjajna, tu, u tim šetnjama od općega, onoga konteksta u kojemu se zatečemo rođenjem u nekoj zajednici, na nekom toponimu, i osobnoga, samo našega, jedinstvenoga.
Ona je psihoanalitičar i kroničar, zapisničar vremena i intime u njemu. Ona je istinobilježnik koji u kraj ne ugurava patetiku oprosta između suprotstavljenih, nego tjera, baš nagoni na promišljanje o mehanizmima rasapa. Ne bez katarze, brisanja uvriježene dogme kako je ona druga uvijek kriva i jedina odgovorna za nevjeru, odlazak mužjaka iz gnijezda.
U konačnici nema čistih emocija: sve su to alkemijske mješavine – u svakoj boli ima malo istopljene gorčine, bijesa, neoprosta, svega onoga što nas potiho ždere kao crvotočina hramska vrata.
Tanja Belobrajdić dobro to zna.
I vješto to piše: čas poetski, čas gotovo zbunjujuće oporo.
Za triježnjenje.
Ivana Šojat

Ostavite nam vaše komentare.

1 ocjena 5.00 od 5 zvijezdica
5 zvjezdica 1 100 %
4 zvjezdica 0 0 %
3 zvjezdica 0 0 %
2 zvjezdica 0 0 %
1 zvjezdica 0 0 %

1 review for ŽENA MOGA MUŽA

  1. 5 out of 5

    Kada se piše srcem, kada se u svaki redak i svako slovo udahne dah duše, kada se život živi, poštuje, cijeni, kada se zna boriti i izboriti, a uspije sačuvati ono lijepo i dobro u čovjeku - nastane ono što nam Tanja Belobrajdić nesebično daruje.Knjiga koja se u dahu pročita, pa onda opet čita, doživljava, proživljava jer u njoj je život u redove utkan, osjećajima protkan, krvav i stvaran, a opet lijep i neponovljiv, jedini kojega imamo.

Add a review