KRONIKE VREMENA SUMRAKA - Od Luhanska do arapskog Vijetnama

Cijena: 24.90 €
Autor: Ivan Burazin
Broj stranica: 202
Broj fotografija: 27
Uvez: meki
Boja knjižnog bloka: crno-bijela/u boji
Format: 16x24 cm
Godina izdanja: 2025
Nakladnik: Despot infinitus
O knjizi
O AUTORU:
Dr. sc. Ivan Burazin zaposlen je na Sveučilištu obrane i sigurnosti „Dr. Franjo Tuđman“. Od 2018. do 2022. godine radio je kao politički analitičar pri Posebnoj promatračkoj misiji Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) u Ukrajini, gdje je bio stacioniran u Luhansku, na području samoproglašene Luganske Narodne Republike (LNR). Njegov analitički fokus obuhvaćao je ekonomske politike separatističkih entiteta, procese izgradnje političkih institucija te militarizaciju društva, s naglaskom na utjecaje lokalnih, regionalnih i međunarodnih čimbenika na sigurnosnu situaciju.
Sudjelovao je u brojnim istraživačkim i promatračkim misijama u područjima kriza i nestabilnosti, uključujući sjeverni Irak (Kurdistan), Libanon i grčki otok Lesvos. Autor je knjige „Hamas, Novorusija i IRA – terorizam kao pokret?”, suautor knjige „Ruska agresija na Ukrajinu: Ukrajina između rata i nestabilnosti”, te niza znanstvenih i stručnih radova iz područja međunarodne sigurnosti. Redovito piše recenzije znanstvenih publikacija i aktivno se služi engleskim i ruskim jezikom. Sudjelovao je na brojnim znanstvenim konferencijama kao izlagač i pozvani predavač.
O KNJIZI:
Pred vama se nalazi knjiga koju sam pisao sporadično tijekom posljednjih deset godina. Nastajala je dijelom kroz znanstveno istraživanje, a dijelom kroz vlastito iskustvo s terena. Imao sam priliku boraviti gotovo četiri godine u gradu Luhansku, na separatističkoj strani Donbasa. Prije toga, bio sam prisutan u Kijevu u vremenu i trenucima koji su prethodili odlasku Viktora Janukoviča. Također sam boravio u području Kurdistana, odnosno na sjeveru Iraka, gdje sam za vrijeme opsade Mosula, kao tadašnje utvrde Islamske države, proveo vrijeme u pustinji Makhmoura s kurdskim borcima – Pešmergama. Znao sam i poznajem ljude kojima su ratovi o kojima pišem odnijeli sve. Iz poštovanja prema njima, osjećam dužnost prenijeti ono što sam spoznao – objektivno, s poštovanjem i u najboljoj mogućoj vjeri.
Većina radova, odnosno poglavlja, prethodno je objavljena u časopisu Vojna povijest i Večernjem listu, a tekst pred vama predstavlja značajno proširenu verziju tih radova, objedinjenu i povezanu u jedinstvenu cjelinu. Inspiraciju za prvi dio naslova Kronike vremena sumraka pronašao sam u više izvora. Knjiga je u početku bila zamišljena kao zapis isključivo o Donbasu, u predvečerje ruske invazije, pa su „kronike“ odabrane jer kronološki prate događaje kojima sam svjedočio i spoznaje koje sam stekao. U ovom slučaju, cilj odražava sredstvo – forma prati sadržaj. No, dodatna inspiracija proizašla je iz najranijeg pisanog izvora koji bilježi povijesne procese na prostoru Kijevske Rus’i – prve istočnoeuropske države koju danas svojataju i Ukrajina i Rusija. Riječ je o znamenitom djelu Primarna kronika, poznatoj i kao Povijest minulih vremena, koju su pisali monasi u 12. stoljeću, u razdoblju kada nisu postojale ni Ukrajina ni Rusija kao moderne države.
Gotovo polovica ove knjige posvećena je rusko-ukrajinskom sukobu, pri čemu najveći dio obuhvaća događaje u Donbasu od 2014. do 2022. godine. Iako to nije ni približno dovoljno da bi se iscrpno obuhvatio čitav sukob sa svim njegovim aspektima, nadam se da će pružiti osnovne konture s dovoljno terenskih detalja za lakše razumijevanje i daljnje proučavanje. Odluka da se djelo proširi i na druge sukobe proizašla je iz jednostavne činjenice: nova eskalacija ratova na Bliskom istoku otvorila je, iz moje osobne perspektive, prostor i potrebu da se svi prethodni radovi objedine na jednom mjestu. Cilj je bio omogućiti čitatelju da, na relativno jednostavan način, pristupi kompleksnim temama suvremenih sukoba. Kada pogledamo vrijeme u kojem živimo, smatram da je epitet „sumraka“ itekako prikladan. Daleko smo od vremena svjetla, ali još uvijek nismo u potpunosti zašli u mrak – iako mu se, čini se, opasno približavamo. Upravo zato, ovo su Kronike vremena sumraka – zbirka priča o sukobima, od Donbasa do Jemena, često nazivanim i arapskim Vijetnamom, dijelom temeljene na osobnom iskustvu a dijelom na znanstvenim istraživanjima.
Igrom povijesne sudbine, regije o kojima se u ovoj knjizi govori – Donbas i Jemen – bile su rubni dijelovi Osmanskog Carstva, baš kao i Iran i Kavkaz, o kojima će se također raspravljati u daljnjem tekstu. U sumrak Osmanlija, odnosno u osvit Republike Turske, počela se oblikovati politička karta Bliskog istoka, sadržana u nizu međunarodnih sporazuma – za mnoge, povijesnih pogrešaka, koje su duboko ukorijenile temelje za stoljeće nestabilnosti i sukoba. Na tim istim kartama pojavila se i ideja Kurdistana – zamišljene države u samom srcu Bliskog istoka, koja se nikada nije realizirala, zbog čega su Kurdi i danas jedan od najvećih naroda bez vlastite države. Posebnu pozornost u ovom radu zauzima i Hamas, čije je djelovanje nužno razumijevati u svjetlu recentnih događaja, ali i kroz povijesni i ideološki okvir. Da bismo razumjeli Hamas, potrebno je poznavati Muslimansko bratstvo, kao i širi fenomen islamizma u društveno-političkom kontekstu Bliskog istoka.
Knjiga se, načelno, može čitati i izolirano – svako poglavlje zasebno – jer će, nadam se, pružiti dovoljno informacija za osnovno razumijevanje pojedinačnih sukoba. Ipak, preporuka je da se čita povezano i kronološki, jer poglavlja koja prethode često sadrže informacije koje pomažu u dubljem razumijevanju onih koja slijede. To proizlazi iz činjenice da između sukoba postoji ponekad posredna, a ponekad izravna povezanost i međusobni utjecaj. Primjerice, Jemen s razlogom dolazi nakon Irana, baš kao što Hamas slijedi nakon poglavlja o Muslimanskom bratstvu. Ti tematski slijedovi nisu slučajni – odražavaju povijesne, ideološke i geopolitičke veze koje prožimaju regiju.
Tamo gdje je to bilo moguće, tekst je popraćen fotografijama koje su moje autorsko djelo – trenuci koje sam uspio zabilježiti na terenu i koji, uz desetke bilježaka, čine memorijski trag puta koji je vodio do nastanka ovog djela. Naslovnica knjige prikazuje spomenik ratu u Luhansku, kojeg sam osobno fotografirao 2018. godine. Time ne izražavam nikakvu potporu separatističkim aspiracijama u Donbasu – odabir fotografije vođen je isključivo idejom da bude simbolički prikladna, s obzirom na to da je značajan dio knjige posvećen upravo događajima u tom području. Nadam se da će ovaj tekst poslužiti plemenitim ciljevima, prije svega poticanju kritičkog razmišljanja o suvremenim