Roman Ljepota je njezina rana, koji neki opisuju kao „Sto godina samoće prebačenih u drugu brzinu“ spaja u sebi povijest, satiru, obiteljsku tragediju, legendu, humor i romantiku.
Roman započinje japanskom okupacijom Indonezije – tadašnje nizozemske kolonije – tijekom Drugog svjetskog rata. Dewi Ayu, prelijepu djevojku nizozemsko-indonezijskog porijekla, zajedno s ostalim dovoljno lijepim i mladim zarobljenicama nizozemskog podrijetla, japanski vojnici pretvore u svoju prostitutku. Kada saveznici oslobode Indoneziju, a s njom i Dewi Ayu od Japanaca, djevojka saznaje da se njenoj obitelji izgubio svaki trag i da su im dom zauzeli drugi ljudi. U borbi za preživljavanje vraća se prostituciji i ubrzo postaje najtraženija prostitutka u gradu.
Dewi Ayu rodit će tri kćeri, redom prelijepe poput nje same, no nad njihove živote nadvit će se sjene otmica, ubojstava, bestijalnosti, silovanja, ludila, monstruoznosti, a često i osvetoljubivih duhova. No četvrta kći Dewi Ayu, gorkoironičnog imena Ljepotica, uspijeva sve to povezati i dovesti ovu sagu do njena konačnog svršetka.
Oslanjajući se na lokalnu pripovjednu tradiciju – pikantno duhovite i epski opširne narodne priče te kazalište sjena – Kurniawanova veselo-groteskna hiperbola ujedno djeluje i kao oštra kritika burne povijesti njegove domovine. Nju su obilježila grabežljiva pohlepa kolonijalizma, kaotična borba za neovisnost te masovna ubojstva možda i milijun „komunista“ 1965. godine, za kojima su uslijedila tri desetljeća Suhartove despotske vladavine. Kurniawanov prepoznatljivi glas unosi u suvremenu književnost jednu slatku, no ipak i oporu notu.
„Kurniawan je po mnogo čemu hibrid Güntera Grassa, Gabriela Garcíe Márqueza i Salmana Rushdieja.“ –The New York Times